Kosarka

[Милош]

Tema za ljubitelje kosarke.

Pešić u Zvezdi - potvrđeno!

Posle nekoliko obavljenih razgovora sa Nebojšom Čovićem, prvim čovekom košarkaša Crvene zvezde Beograd, i date reči da će do kraja ove nedelje saopštiti konačnu odluku Svetislav Pešić, trofejni stručnjak je i izgovorio - PRISTAJEM.

 

Dakle, posle godinu dana van "Pionira" Kari Pešić će u narednom periodu (potpisan ugovor na dve plus jednu godinu) predvoditi crveno-bele košarkaše u novom pokušaju da se domognu dugo čekane šampionske titule u Srbiji, ali i prve u regionu.

Sa Pešićem, kako se čuje u "dobro obaveštenim" košarkaškim krugovima, u novu Zvezdu bi mogli da dođu i Darko Miličić, Igor Rakočević, Vladimir Golubović i dvojica američkih igrača sa zavidnim NBA stažom. Promocija novog-starog trenera biće obavljena već u subotu (20. avgusta) u prostorijama "stare" Zvezde na Malom Kalemegdanu, a već u ponedeljak Pešić će na Zlatiboru "postrojiti" tim.

[Милош]

Pobede Litvanije, Nemačke i Grčke

-U prijateljskom meču pred Evropsko prvenstvo u Litvaniji, košarkaška reprezentacija Litvanije je u Kaunasu pobedila selekciju Španije rezultatom 88:76. Kod domaćina najbolji je bio Kalnietis koji je postigao 16 poena, dok su kod Španaca najefikasnija bila braća Gasol, Pau sa 18 i Mark sa 17 poena.

 

Sa sruge strane, u nemačkom gradu Bambergu, na startu turnira "Beko Superkup" trijumfe su upisale reprezentacije Nemačke i Grčke. Predvođeni Dirkom Novickim (18 poena), Nemci su savladali Belgiju sa 71:65, dok su Grci sa raspoloženim Burusisom (17 poena), deklasirali Tursku sa visokih 62:38.

[Милош]

Hemofarm dobio centra

 

-Posle nekoliko odlazaka iz Vršca, uprava Hemofarma može da se pohvali i da je dovele jednog košarkaša. Novi stanovnik Sterijinog grada je 210 cm visoki Đorđe Gagać, koji u redove banatskog ligaša stiže i barskog Mornara.

- Đorđe je došao na probu i zadovoljni smo kako se uklopio. Sa obzirom na godište, visinu, dosta dobar šut i borbenost siguran sam da ima potencijala. Ima još dosta da se radi, ovaj pripremni period je obično malo naporniji, ali mladi igrači zaista to dobro podnose. Vrlo su ambiciozni, radni i raspoloženi, nema nervoze koja može da prati velike fizičke napore već su svi dosta veseli - zadovoljno je konstatovao Željko Lukajić, trener Hemofarma.

[Милош]

Nek neko prebaci u Sport & Tribina greskom sam ovde :S

Turnir u Londonu: Srbija protiv ''kengura'' (21.30)

 

-Najbolji srpski košarkaši nakon slobodnog dana sastaju se sa Australijom na turniru "London International Basketball Invitational". U tim se vraćaju Savanović i Rašić. Ivković se nada boljoj igri.

Srpski košarkaši u petak su imali slobodan dan na turniru u britanskoj prestonici.

 

Nakon tri odigrane utakmice, izabranici selektora Ivkovića zabeležili su dve pobede i jedan poraz.

Naredni protivnik je sve bolja reprezentacija Australije, koja je u prva tri kola upisala 4 boda.

 

Biće ovo još jedno veliko iskušenje za ''orlove'', Ivković očekuje dobru igru, jer se tim odmorio.

 

''Dobro nam je došao slobodan dan. Verujem da u poslednje dve utakmice ulazimo odmorni i da ćemo dobro odigrati. Prvi meč igramo protiv Australije, reč je o ekipi koja igra veoma kvalitetno na ovom turniru, a poslednjeg dana igramo protiv Francuske'' - rekao je Ivković, a prenosi ''Pres''.

 

Duško Savanović je veoma bitan za našu igru i on će biti u timu. Povreda butnog mišića koju je zadobio protiv Britanaca nije ozbiljnije prirode. Aleksandar Rašić se prethodnih dana žalio na bolove u leđima. I njemu je bolje, pa će igrati protiv ''kengura''.

 

Subota, 20. avgust

16:30 Hrvatska - Francuska

19:00 Velika Britanija - Kina

21:30 Srbija - Australija

 

Nedelja, 21. avgust

16:30 Kina - Hrvatska

19:00 Australija - Velika Britanija

21:30 Francuska - Srbija

 

Tabela:

 

1. Francuska 3 3 0 229:186 6 boda

2. Australija 3 2 1 216:180 4

3. Hrvatska 3 2 1 224:219 4

4. Srbija 3 2 1 255:231 4

5. Velika Britanija 3 0 3 225:254 0

6. Kina 3 0 0 155:234 0

[Милош]

Zvezda se pojačava?

Košarkaši Crvene zvezde Beograd za narednu sezonu se pripremaju na Zlatiboru, a početkom ove nedelje treninge je počeo da vodi i novopostavljeni trener Svetislav Pešić. Jedna od glavnih tema u timu sa Malog Kalemegdana su i pojačanja. Prema informacijama iz beogradskih medija moguće je da crveno-bele pojača i Ognjen Aškrabić. U španskim medijima se pojavila vest o odlasku na Iberijsko poluostrvo, ali je sada aktuelna ona o pregovorima koji postoje između Zvezde i 32-godišnjeg košarkaša.

Krilni centar i bivši reprezentativac Srbije i Crne Gore igrao je za FMP iz Železnika, Dinamo iz Sankt Peterburga, Romu i Trijumf. Ukoliko bi došlo do saradnje nema sumnje da bi Zvezda dobila značajno pojačanje.

[Милош]

Aškrabić dolazi u Zvezdu

Rođeni Sarajlija Ognjen Aškrabić, bivši reprezentativac Srbije i Crne Gore sa Svetskog šampionata 2006. iz Japana, mogao bi biti novi član Crvene zvezde Beograd.

 

Krilni centar, 207 sm visok, afirmisan u dresu FMP-a – sa Goranom Nikolićem godinama u Železniku činio tandem tornjeva blizanaca, po ugledu na Hakima Oladžuvona i Ralfa Samsona iz Hjustona ima 32 godine.

Aškrabić je dugo sarađivao u beogradskom predgrađu sa osnivačem FMP-a, Nebojšom Čovićem, od 1998. do 2004. pa je logično da pitanje da li je tačno da će bivši reprezentativac zaigrati u crveno – belom dresu, ode na adresu sada prvog čoveka Crvene zvezde Beograd.

Čović: U Zvezdu se ne ulazi preko medija

O mogućnosti da se trener Milan Minić priključi stručnom štabu Crvene zvezde, pitali smo prvog čoveka kluba, Nebojšu Čovića:

- Pešić je odredio stručni štab. Pomoćnik je Lazić i tačka. Pešić je ekspert i niko mu se neće mešati u posao. Takođe, u Crvenu zvezdu se neće ulaziti preko medija, ni igrači, ni treneri, a neće biti ni tezgi za rad – zaključio je Čović.

[Alexander_The_Great]

Kako smo iskidali Letonce 92-77.

[Avenger]

Kakva majstorija u zadnjem napadu. ave:

[Милош]

EP: Srbija igrala "toplo-hladno", ali pobedila

Italija, pa Letonija. Košarkaška reprezentacija Srbije preskočila je prve dve prepreke na Evropskom prvenstvu u Litvaniji. Naš nacionalni tim je u utakmici drugog kola kontinentalnog šampionata pobedio Letonce sa 92:77 (23:7, 15:26, 32:25, 20:16). U petak (14:15) igrači selektora Dušana Ivković sastaće se sa Izraelom. Posle toga sledi dan pauze, a onda i okršaji sa Nemačkom i Francuskom. Najefikasniji u našem timu bio je kapiten Nenad Krstić sa 23 poena, dok je Duško Savanović postigao četiri manje. Najviše uhvaćenih lopti je imao Marko Kešelj, šest, dok je devet asistencija "upisao" Miloš Teodosić.

 

Potpuno dve različite četvrtine viđene su u prvom poluvremenu. U prvoj Srbija je dominirala na terenu i činilo se da će Letonci biti nedorastao rival. U postizanju poena smenjivali su se Nenad Krstić, Marko Kešelj i Duško Savanović. Vodeći asistent u tim trenucima bio je Miloš Teodosić sa pet dodavanja. Posle početnih 10 minuta razlika na semaforu bila je prilična, 16 poena razlike u korist našeg nacionalnog tima. U nastavku tim Dušana Ivkovića je igrao mnogo lošije, odnosno nije mogao da prevari odbranu Letonaca. Bilo je pokušaja ispod koša, ali i onih za tri poena. Većina njih su bili neuspešni, ali su zato Letonci pogađali iz svih pozicija. Dosta od tih poena dato je izvan linije za tri poena. Posle 16 razlike na kraju prve deonice, na tri minuta do odlaska na poluvreme Letonci su izjednačili na 29:29. Ipak, kontra Paunića i trojka Savanovića donele su preokret i vođstvo od 36:29. Poluvreme je završeno sa 38:33 za Srbiju.

 

Nova, treća četvrtina bila je po ukusu navijača Srbije. Bilo je mnogo više pogodaka u mreži Letonaca, a vodeći strelci u našem timu u tim trenucima bili su Krstić i Savanović. U poslednjim trenucima ove deonice, "orlovi" su došli do prednosti od 15 poena. Ujedno ova deonica bila je i najefiaksnija, sa čak 57 datih poena. Poslednja četvrtina opet je donela promenljivu igru našeg nacionalnog tima. Od prednosti od desetak poena dolazilo se i do one pet, šest poena. Međutim, kako se utakmica bližila kraju i prednost se povećavala, a "tvorci" te razlike bili su Savanović, Paunić i Krstić. Tada su Letonci krenuli sa pokušajima za tri poena, ali na sreću našeg tima nisu bili toliko uspešni.

 

Igra Srbije bila je promenljiva, ali je na kraju ipak zabeležena nova pobeda. "Pad" je bio najveći u drugoj četvrtini, a "recept" je igra u prvoj deonici. Podsetimo, u prvom kolu pobeđena je Italija.

 

Letonija - Srbija 77:92 (7:23, 26:15, 25:32, 16:20)

 

LETONIJA: Mejers 2, Dar. Bertans 10, Freimanis 19, Blums 15, Jurevičus 1, Jeromanovs, Kuksiks 16, Mejeris, Dav. Bertans 2, Strelnieks 12, Berzins, Selakovs.

 

SRBIJA: Teodosić 9, 9 as, Tepić 5, Rašić 4, Paunić 10, Bjelica 2, Marković 2, Savanović 19, 5 sk, Kešelj 5, 6 sk, Krstić 23 (7/10 za dva), Perović 9, Marjanović, Mačvan 4.

 

B grupa, 2. kolo (Šaulej)

Letonija - Srbija 77:92

Izrael - Francuska 16.45

Italija - Nemačka 20.00

[Милош]

Novi dresovi KK Crvena Zvezda

inace 5 oktobra igramo sa Bajrenom iz Minhena prijateljsku.

[niks]

Cek,jeli Zvezda igra NLB ove sezone???

[Милош]

Cek,jeli Zvezda igra NLB ove sezone???

 

Igra i konkurent je za titulu :)

[dani12o82]

Igra i konkurent je za titulu :)

 

hahahaahahahhahahahahahahahahahaha

[Mare]

spamujes rodjace,spamujes....

[ruiz #11]

Uroša Tripkovića ćemo gledati u Top 16 Evrolige!

 

Dosadašnji bek španskog Valjadolida potpisao je ugovor sa turskim Fenerbahčeom, kome će pomoći u nastavku sezone, kada će se turski klub takmičiti i u Top 16 fazi Evrolige.

 

 

 

Nekadašnji košarkaš Partizana Uroš Tripković karijeru nastavlja u turskom Fenerbahčeu!

 

Pomalo neočekivani transfer dosadašnjeg košarkaša španskog Valjadolida potvrđen je na zvaničnom sajtu Fenerbahčea, a srpski reprezentativac je potpisao ugovor na godinu i po dana.

 

Tripković je tako prvi put napustio špansku ligu po odlasku iz Partizana, obzirom da je nastupao za Huventud, Unikahu i Valjadolid, a dodatni izazov u dresu Fenerbahčea biće mu i učešće u Top 16 fazi Evrolige, gde je Fener smešten u Grupu F, sa ekipama Bešiktaša, Himkija, Kahe Laboral, Olimpijakosa, Sijene, Makabija i Barselone.

 

Biće to lepa prilika srpskom internacionalcu da se ponovo okuša na velikoj evropskoj sceni, posle velikih problema sa povredama koje je imao proteklih sezona.

[JohnnyWalker]

Dvije riječi nekad su sasvim dovoljne:

Michael Jordan

 

 

"Ako biste se zatekli u istoj prostoriji, a nemate pojma o košarci ili sportu uopće, odmah biste znali da je ušao netko poseban. Iz njegovog držanja i stava uvijek je zračila neka veličina. Ne nužno košarkaška ili sportska, jednostavno - veličina."

 

Dvije riječi nekad su sasvim dovoljne. Michael Jordan.

 

17. veljače jedan od najvećih sportaša svih vremena proslavit će 50. rođendan. Čovjek koji je promijenio košarku, koji je postavio standarde za riječ "pobjednik". Čovjek čija je karizma NBA ligi donijela svjetsku popularnost i zaradu procijenjenu na oko 10 milijardi dolara. Ostalo je i njemu pritom nešto sitniša.

 

"Michael se rodio s instinktom natjecatelja i željom da bude najbolji. A najvećeg protivnika uvijek je imao u sebi samome. U vlastitim granicama koje je uživao rušiti", kazao je davno njegov otac James. Čovjek koji, nažalost, nije doživio niti dio onoga što je njegov sin postao.

 

A otac James i brat Larry, uz neimenovanog trenera iz ranih srednjoškolskih dana, zapravo su najzaslužniji što je svjetski sport dobio takvu veličinu. Otac je bio njegov prvi uzor, brat njegov prvi suparnik kojeg je trebalo nadmašiti, a taj trener prvi čovjek kojemu je trebao dokazati. "Slušaj mali, prenizak si za košarkašku karijeru".

 

Bila je to rečenica koja je rodila najvećeg košarkaša u povijesti.

 

Tinejdžer je tada napravio ono što je kasnije postao njegov zaštitni znak. Zatvorio se na igralište, luđački radio na tome da drugim stvarima kako bi nadoknadio svoj "visinski hendikep" i s milijun ponavljanja tesao košarkaške vještine. I već sljedeće godine ušao u momčad. Ostalo je - povijest. Ali doslovno.

 

Stariji brat Larry bio je njegov prvi cilj. Zbog njega je na dresu nosio broj 23, jer je njegov najdraži broj 45 - nosio brat. Pa ga je mladi Michael "prepolovio", dodao još malo i stvorio najpopularniji broj u povijesti košarke. Broj 45 je nosio onih nekoliko mjeseci tijekom prvog povratka u NBA ligu, ali brzo je vratio 23. Broj koji uvijek i svugdje podsjeća samo na jedno ime i jedno prezime. Njegovo. Jednom je prigodom opet morao "prepolavljati". Kad su mu ukrali dres par sati prije utakmice uzeo je broj 12. Pola od 23 i još malo. I devetka u dresu američke reprezentacije. U Los Angelesu 1984. i Barceloni 1992.

 

Mogao sam kompletan Juriš napisati nabrajajući samo što je sve osvojio. Nema tog natjecanja u kojem je sudjelovao, a da ga nije osvojio. Nema te individualne nagrade koju je mogao osvojiti, a da je nije osvojio. Nema te nagrade za najboljeg igrača koja se mogla osvojiti, a da je nije osvojio.

 

Njegov prvi znameniti pobjednički šut i slavljenički skok pod svodove dvorane upoznali su navijači Cleveland Cavaliersa. Doigravanje 1989., prva runda, 2-2. Majstorica. Michael Jordan diže se u zadnjem napadu i pogađa za pobjedu. I sa sobom u povijest vodi i svog nesretnog čuvara Craiga Ehloa, baš kao i Bryona Russella devet godina kasnije. Ljudi su desetak godina igrali u NBA ligi, a ono po čemu ih povijest pamti je - Michael Jordan. Ima i treći. Sam Bowie. Čovjek kojeg su Portland Trailblazersi proglasili nadarenijim i uzeli ga ispred Jordana. Ni kriva ni dužna.

 

Već u prvim utakmicama nakon što je došao u NBA bilo je jasno da je to neki poseban tip. U godinama u kojima su se taman formirali detroitski "Bad Boysi" on je stigao u obližnji Chicago i postao senzacija godine. Nije ni čudo što su ga Isiah Thomas i Bill Laimbeer dočekali okrenuti leđima na prvoj All-Star utakmici, tek nekoliko mjeseci nakon što je došao u ligu. Ta rijetko antipatična i nevoljena momčad Detroit Pistonsa već je na početku Jordanove karijere imala problema s njegovim "zvjezdanim statusom".

 

I ta rijetko antipatična i nevoljena momčad zapravo je jedina koja se može pohvaliti da je znala što i kako s njime i njegovim Bullsima. Lekcije koje je dobivao od Thomasovih Bad Boysa Jordan je kasnije naplatio i Magicovim Lakersima i Barkleyevim Sunsima i Ewingovim Knicksima i Stocktonovom i Maloneovom Jazzu i Millerovim Pacersima i Kempovim Sonicsima. S kamatama.

 

Rovovske bitke i porazi od Detroita samo su jačali Jordanovu glad i Jordanov rad. Iz godine u godinu Chicago je rastao i bilo je samo pitanje trenutka kad će "eksplodirati". A kad je eksplodirao, nije bilo onoga tko će tu eksploziju sanirati. Bio je tek dovoljno pristojan da i svom kolegi s Drafta 1984., jednom od dvojice koji su bili ispred njega, dozvoli da uzme titulu. Hakeem Olajuwon bio je dovoljno velik da prizna kako nije uvjeren da bi je ikad uzeo da se Michael nije odlučio tih godinu i pol dana zezati s bejzbolom.

 

Šesti listopada 1993. Mjesec dana prije početka sezone u kojoj je s Bullsima trebao krenuti po četvrtu titulu u nizu Michael je šokirao svijet. "Moj otac je vidio moju posljednju košarkašku utakmicu", kazao je tri mjeseca nakon što su mu oca Jamesa ubili maloljetni pljačkaši dok je spavao u automobilu. Taj je gubitak ostavio težak ožiljak. Ožiljak koji ga je potjerao da godinu i pol dana glavinja u prosječnosti nižih bejzbolskih liga tražeći sebe. Nije se našao. Ili jest?

 

Osamnaesti ožujka 1995. "I'm back!" Riječi zbog kojih je od sreće poskočio svaki ljubitelj košarke, nevažno je li simpatizirao njegove Chicago Bullse. Šuškalo se tjednima, pričalo kako je viđan na treninzima u zaključanim dvoranama i kako se vratio nešto većoj lopti od bejzbolske. Onoj s kojom je, za razliku od bejzbolske, mogao raditi čuda. Pippen ga je otvoreno pozivao tijekom utakmica Bullsa, koji su bili na za njih mizernih 31-31, pokazujući na svoje Air Jordan patike s njegovim likom.

 

Konačno je uzeo svoj najdraži broj 45, ubacio 19 na povratničkom debiju u Indianapolisu i inicirao rušenje svih rekorda gledanosti neke NBA utakmice u povijesti. Devet dana kasnije zabio je 55 na mjestu gdje se najviše volio dokazivati. U Madison Square Gardenu, jednoj od najjačih momčadi lige. Aktualnim doprvacima, Ewingovim Knicksima.

 

Doigravanje je (pre)brzo stiglo. Shaqov i Pennyjev Orlando Magic opalio je Michaelu "pljusku realnosti", a kad je Nick Anderson izjavio kako "to nije sličilo na starog Jordana", kao da se opet na scenu vratio onaj neimenovani trener iz tinejdžerskih dana. Ljeto '95 bilo je ljeto "krvi, znoja i suza" za sve one koji su s Michaelom trebali krenuti u novi pohod.

 

Uslijedila je sezona u kojoj su Bullsi u sve 82 utakmice regularnog dijela sezone jurili od prve do zadnje minute. Sezona u kojoj nije bila dozvoljena ni četvrtina, kamoli utakmica opuštanja. Sezona u kojoj bi Phil Jackson bio pojeden sirov i bez začina i priloga da se slučajno usudio napraviti ono što je ove godine učinio Gregg Popovich. Nekoga odmarati.

 

Kakav odmor. Odmor je za slabiće. 72 pobjede u 82 utakmice regularne sezone. 15 pobjeda u 18 utakmica doigravanja. I najdominantnija titula ikad. Osvojena, znakovito, baš na Dan očeva. Michael je slomljen zagrlio loptu i u suzama pobjegao u svlačionicu.

 

Naredne dvije sezone nije uopće bilo važno tko će biti nasuprot. Stockton i Malone su se nadali, ali nisu imali šansu. Povijest je tek zabilježila bijelo-plave dresove kako u tuzi svjedoče pisanju povijesti. Prvi put ih je 'ubio' jedva stojeći na nogama, s brojem poena jednakim temperaturi koja ga je rušila cijelu utakmicu. 38. Pippen mu je pomagao da dođe s terena do klupe, ali kad je bio na parketu pomoć mu nije trebala.

 

Dogodine je Byrona Russella pretvorio u najpoznatiji poster u povijesti NBA finala. Sam je Utahovih 86:83 pretvorio u Chicagovih 87:86 u posljednje 42 sekunde. Šesta titula i savršen kraj, činilo se. "Gotovo je. 99.9% sam siguran da je ovo bila moja posljednja utakmica u NBA karijeri."

 

Najvećih 0.1% u povijesti sporta. Vrag takvima jednostavno ne da mira. Čak ni u 37. godini. A izvjesni Abe Pollin nasamario ga je kao malo tko dotad.

 

Jordan je kupio manjinski paket dionica prilično neuspješnih Washington Wizardsa i nakon što ih je godinu i pol dana gledao kako se muče i gube, odlučio je pokazati im na djelu gdje griješe i što rade krivo. Dvije sezone pokušavao je grupu gubitnika pretvoriti u pobjednike, no ništa posebno nije napravio. Osim što je oborio još malo rekorda kao 40. godišnjak, prvi koji je bio na prosjeku višem od 20 poena u sezoni. A kad je definitivno i konačno odlučio "objesiti patike o klin" - spomenuti Pollin, većinski vlasnik Wizardsa, "šupirao" ga je i iz uprave. I to nakon što mu je ovaj dvije godine rasprodavao inače sablasno praznu dvoranu.

 

"Vratio sam se na parket kako bih dugoročno pomogao organizaciji, sumnjam da bih se vratio da sam znao da će se ovo dogoditi. Razočaran sam", priznao je "namagarčeni" Jordan. I na tri godine "ugasio" svoje ime što se NBA lige tiče.

 

A onda u lipnju 2006. krenuo iznova. Kupio je najprije manjinski, a zatim 2010. godine i većinski vlasnički paket kluba iz države u kojoj je košarkaški odrastao. Charlotte Bobcatsi postali su "Jordanov klub". Nažalost, do dan-danas - neuspješan. I to vrlo. Razočaranje za razočaranjem, oboren negativni rekord regularne sezone (7-59), sumnjivi visoki draft-izbori (od Kwame Browna u Washingtonu do Adama Morrisona u Bobcatsima), loše razmjene, manjak prave vizije - sve suprotno od onoga što je Michaela Jordana pratilo u igračkoj karijeri. Usput se stigao i zamjeriti "igračkom sindikatu", jer je u lockoutu 2011. pokazao jako malo razumijevanja za "patnje mladih milijunaša" i stao na stranu milijardera. Vlasnika klubova.

 

No, što god napravio u svojoj uredskoj karijeri, ono što je napravio u igračkoj teško će nadmašiti. Manje zbog svojih menadžerskih (ne)sposobnosti, koliko zbog svojih igračkih sposobnosti. Veći od njega još se nije rodio. "Bog se danas prerušio u Michaela Jordana", kazao je Larry Bird 1986. godine kad je Michael sam držao Chicago s 63 poena u borbi protiv sjajnih Celticsa.

 

"U karijeri sam promašio više od 9.000 šuteva. Izgubio sam gotovo 300 utakmica. 26 puta sam promašio pobjednički šut. Griješio sam i griješio tijekom čitavog života. I to je razlog što sam uspio."

 

Dvije riječi nekad su sasvim dovoljne. Michael Jordan.